
ASMR kao psihološka intervencija
MIT ILI STVARNOST?
ASMR (ili Autonomous sensory meridian response), dakle autonomna senzorna (čulna) meridijanska reakcija, odnosno njegova stimulacija, je relativno nov fenomen koji je zaludeo internet fanatike-alternativce u potrazi za opuštanjem, čulnim senzacijama, a posebno osobe koje na bilo koji način pokušavaju da se oslobode stresa, prvenstveno nesanice. ASMR reakcija jeste prijatna, opuštajuća senzacija slična blagoj euforiji (na fiziološkom planu se najčešće doživljava kao blago peckanje u predelu vrata i/ili kičme). Na prestižnom sajtu PubMed koji objavljuje naučne radove, pojavio se jedan koji, može se reći, pruža optimističku sliku kada je ASMR stimulacija u pitanju (istraživanje se konkretno bavilo ispitivanjem povezanosti ASMR stimulacije sa nesanicom i depresijom). Rad, na engleskom jeziku, možete pronaći na linku: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/34915083/
Ono što je, do sada, o ovom fenomenu jasno jeste to da se može izazvati kod pojedinih osoba, dok su neki “imuni” na ovaj vid stimulacije.
Jedno drugo istraživanje pokazalo je da oni osetljivi, responzivni na ASMR stimulaciju, pokazuju izvesne fiziološke promene (usporen rad srca, veću provodljivost kože), za razliku od ispitanika koji na istu nemaju (subjektivnu) reakciju. Ovaj rad možete pročitati na linku:
https://journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0196645%20
Inače, YouTube je preplavljen video zapisima koji nastoje da izazovu ASMR putem audio i vizuelnih stimulacija. U pitanju su krajnje neobične slike i zvuci (recimo kuckanje, grebanje, trljanje, pucketanje i slično).
Lično sam, budući radoznalog duha, isprobao neke od YouTube zapisa koji se ovom “novotarijom” bave. Recimo da nisam bio bez reakcije. Naime, nakon dvadesetak minuta osetio sam blago opuštanje i pospanost. Svakako, ovo je polje nedovoljno istraženo i ne mogu se pružiti precizni i nedvosmisleni zaključci. Ispod ovog članka naći ćete link ka YouTube zapisu koji sam isprobao. Isti traje preko 50 minuta! Naravno, nije neophodno da ga odslušate/odgledate do kraja (svakako nećete ako vas pre toga uspava). Inače je preporuka da se video sluša i gleda, po mogućnosti sa slušalicama (mada to nije neophodno). Ako ga samo budete slušali, za neke to može biti dovoljno da izazove reakciju. Kao i kod svake nove pojave, mišljenja i reakcije su podeljeni. I tako, dok čekamo da nam nauka nešto više otkrije o ASMR-u, možete, eksperimenta radi, i sami istražiti ovo polje. Ne treba napominjati poznatu frazu da ovo nije nikakva zamena za medicinsku intervenciju i da se može koristiti isključivo u “rekreativne” svrhe. Takođe, ne preporučuje se kod osoba sa epilepsijom.
Aleksandar Novaković

Neuroplasticitet
Neuroplasticitet, ili plastičnost mozga, jeste sposobnost mozga da se menja i preuređuje u zavisnosti od iskustva i aktivnosti. Dok se nekada smatralo da se dete rađa sa određenim brojem nervnih ćelija, koje postepeno odumiru, kao i da se mozak može menjati samo u ranom detinjstvu, mnoge studije su pokazale da je mozak moguće menjati (strukturalno i funkcionalno) tokom čitavog života.
Pored ovoga, ovaj pojam obuhvata i sposobnost nervnog sistema da se adaptira i regeneriše nakon traume.
Jedna studija je pokazala da londonski taksisti imaju značajno uvećan deo mozga zadužen za prostorno pamćenje u poređenju sa kontrolnom grupom ispitanika.
Link sa pretižnog sajta PubMed o ovom istraživanju (na engleskom): https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC18253/
Tibetanski monasi, sa višedecenijskim iskustvom meditacije, pokazao je jedan eksperiment Ričarda Dejvidsona, neuronaučnika sa Univerziteta Viskonsin, imaju značajno razvijenije regije mozga zadužene za pažnju, emocionalnu regulaciju, saosećanje i pamćenje.
Link: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC526201/
Takođe, redovno fizičko vežbanje, prema jednoj meta-analizi (29 studija), ima bitan uticaj na funkcionisanje mozga i to ne samo na usporavanje demencije kod starijih osoba, već na čitav spektar sposobnosti nervnog sistema.
Link: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4314337/
Poznato je, isto tako, da gubitak ili umanjenu sposobnost jedne funkcije, mozak može da “nadoknadi”, tako što mobiliše druge funkcije, odnosno regije. Slepa deca imaju razvijenije i reorganizovane neuralne veze, u poređenju sa njihovim vršnjacima koji nemaju ovakav invaliditet, pokazala je jedna studija iz 2016. godine.
Link: https://www.pnas.org/doi/full/10.1073/pnas.1619121114
Neke od aktivnosti koje povoljno deluju na razvijanje sposobnosti i funkcija mozga:
- meditacija
- fizičko vežbanje
- “mozgalice”
- učenje neke nove veštine (bilo motorne kao što je upravljanje nekim uređajem, bilo neuropsihološke kao što je učenje stranog jezika ili neuromotorne kao što je sviranje instrumenta)
- svaka aktivnost koja zahteva povećanu pažnju i koncentraciju
- kreativno izražavanje
- aktivnosti koje izazivaju lučenje neurotransmitera endorfina, serotonina i dopamina (prve dve sa ove liste to čine, ali isto tako i svaka aktivnost koja budi pozitivna osećanja - druženje, povezivanje, pomaganje drugima, boravak u prirodi, briga o životinjama…).
Svakako, samo je redovno obavljanje neke aktivnosti, kroz duži vremenski period, u stanju da dovede do pozitivnih promena.
Sigurno vam je poznato i da se mozak može menjati u negativnom smislu, kada postanemo zavisni od neke destruktivne aktivnosti (ili supstance).
Da završimo optimistički. Ne morate čitav svoj život da posvetite meditaciji kao tibetanski monasi kako biste poboljšali strukturu i funkcionisanje svog mozga. Istraživanje Sare Lazar, psihologa sa Harvarda, pokazalo je da je osmonedeljni program “Mindfulness based stress reduction” (MBSR) doveo do primetnih promena u mozgu praktikanata, mereno rezultatima magnetne rezonance.
Link: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3004979/
“Ličnost je u manjoj meri gotov proizvod, u većoj proces u nastajanju. Iako ima neke nepromenjive karakteristike, istovremeno je u stalnom procesu promene”
Gordon Olport (1897-1967)
Aleksandar Novaković